Put u Stavros
Povratak na sve nagradne konkurse05-04-2014
Put u Stavros
Ovo je samo jedna priča o mestu Stavros u Grčkoj. To nije vodič ni poziv da tamo idete. To je čisto da se zna da i najmanje očekivana mesta mogu da u nama dotaknu neku skrivenu žicu i usreće nas.
Sve je počelo jednog sasvim običnog februarskog dana. Stajala sam zamišljena kraj prozora, gledajući sneg koji je neprekidno padao danima ugledavši krajčkom oka svog dečka kako juri ka ulaznim vratima. Uleteo je u kuću sav prekriven snegom i sa ogromnim osmehom pružajući mi kovertu. Otvorivši imala sam šta videti, uplatnica aranžmana u mestu Stavros. Bila sam presrećna ali nisam ni slutila da će ta četiri meseca čekanja do polaska toliko da se oduže da je izgledalo nestvarno.
Napokon smo krenuli iz Beograda u 20h i uživajući u noćnoj vožnji kroz Srbiju, gledajući nebrojena udaljena svetla na brdima sam zaspala i probudila se tek na 80km od destinacije.
Imala sam šta da vidim, grad Solun, drugi po veličini grad u Grčkoj sa prepoznatljivim belim tornjem u daljini, velika jezera sa gracioznim pelikanima, brda prekrivena šumom sa zamkom Rentina na vrhu. Uskoro su plava i zelena boja preovladale i u daljini ugledala sam po prvi put Egejsko more. Srce mi je sve jače lupalo gledajući udaljene peskovite plaže i osetivši morsku so u vazduhu. Nismo oklevali i odmah smo trčeći krenuli uskim ulicama prema plaži, došavši do mora u zagrljaju dečka je sve bilo savršeno. Kako je vreme proticalo sati su postajali dani, dani su postajali nedelje, a tad nam se činilo kao da je vreme jednostavno stalo. Predivan pogled se pružao svuda oko nas, da prosto nisam mogla da suzdržim suze. More je bilo prepuno života, obližnje šume pune potoka koje su se pretvarale u divlje reke, a staze su vodile ka mestima koje smo želeli istražiti.
Kao put svakog putnika koji su došli pre nas, kad-tad se i naš put morao završiti. Stavros ću zauvek nositi u srcu i sa nadom da će nas put u budućnosti opet odvesti u to čarobno mesto.
Tina Magdić